Bez dlake na jeziku: Tko sam ja da ti sudim?!

Evo ga opet, nakon dosta vremena, novi “Bez dlake na jeziku”. Inspirirana događajima i ljudima koje ne prozivam javno, inspirirana hejtom na skroz novoj razini – javnim ponižavanjem na društvenim mrežama, sheranjem tudih radova, tuđih slika, tuđih problema i naslađivanjem nad greškama. Tekst čistog osuđivanja. Ili ipak ne?
Ovaj tekst je u “ladicama” u mojoj glavi već neko vrijeme. Već neko vrijeme gledam i slušam i ignoriram, jer kažu da je to najbolji način za rukovati s hejtom. Dogodio se i meni, dogodio se i vama, događa se svima onima koji se usude imati svoje mišljenje.

I baš to “mišljenje” je ono na što se hejteri pozivaju. To je isto kao kad se dvoje djece na igralištu posvađa i započne fizički sukob. Ako ih netko opomene za tučnjavu, oba će se pravdati kako je drugi prvi počeo.
Kod hejtanja je jasno tko je prvi počeo, ali ako se hejter opomene, sve se svede na slobodu govora i mišljenje. Uostalom, da netko nije stavio “loš crtež”, “photoshopiranu kožu”, “guzicu punu celulita” na fejs ili instagram, ne bi hejter ništa ni hejtao, tako da je u potpunosti jasno tko je prvi počeo. Onaj tko, ne daj Bože, živi svoj život ili se trudi postići nešto.

Gdje god se okrenem u zadnje vrijeme, a pritom mislim koju god da društvenu mrežu upalim, na koji god da portal kliknem, netko nekoga osuđuje. Konkretno, jasno, bezobrazno i okrutno, kao da mu život ovisi o tome da hejta koliko god može.

To je onaj hejt kad nešto čitate i ne vjerujete. I raširenim očima čitate iste komentare nekoliko puta jer ne možete vjerovati da netko uopće može izbaciti takve izraze iz svog tijela.

A razlozi za hejt? Oni su razni, hejtamo sami hejt, hejtamo što je netko mršav, hejtamo što netko nije mršav, hejtamo što se netko nešto trudi napraviti u životu pa mu možda nije uspjelo, hejtamo što se netko trudi i uspio je napraviti nešto u životu, hejtamo jer nekog ne poznajemo, ali hejtamo i one koje poznajemo. Hejtamo vrijeme i ljude koji ne vole iste vremenske prilike kao mi, jer gle, ne možeš sad imati drukčije mišljenje, nije valjano jednostavno.

Hejtamo greške, hejtamo uspjehe, hejtamo outfite, hejtamo šminku, hejtamo što se netko photoshopira i blura si kožu, hejtamo što si netko ne photoshopira kožu. Hejtamo kad se curama na Instagramu na slikama ne vidi celulit, hejtamo jer im se vidi celulit. Mogu ovako dosta dugo, but you get the point.

Ali znate što, dok hejteri sjede iza ekrana i hejtaju nekoga tko je napravio grešku, ta osoba je naučila nešto novo i neće više isto ponoviti (osim ako su oni koji vole ponoviti istu grešku, kako bi utvrdili gradivo). A hejteri? Oni ne samo da nisu ništa naučili, nego se ne razvijaju, karakterno, duhovno, nikako. Dok hejteri hejtaju što je netko nešto pokušao i uspio ili nije uspio, te iste osobe koje se hejta nešto rade i postižu u životu, bogatiji su za nova iskustva, nova poznanstva. Za što je točno bogatiji hejter?

Da budemo realni, ni meni se ne sviđa sve što vidim. Šokiraju me neki ljudi, neki događaji, neke slike. No, tko sam ja da si uzmem za pravo da te iste ljude osuđujem, objavljujem njihove slike i rugam se zajedno s ostalim ograničenim ljudima, da mislim da sam ja bolja, pametnija, štogod. Budimo realni, ne može nam se sve sviđati i u tome je čar, u tom karakteru što je samo naš i poseban, ali zaista i čvrsto vjerujem da si nitko ne može uzeti za pravo javno osuđivati i ponižavati druge ljude.

U komentarima na društvenim mrežama još razumijem to hejtanje, ljudi misle da iza ekrana nema nikoga i da to ne čitaju stvarni ljudi, ali toliko ružnih objava od “poznatijih” ljudi, blogera i sličnih osoba je jednostavno strašno i pokazuje da se te osobe nisu dovoljno karakterno razvile. Kako drukčije objasniti javno ponižavanje?

Ako vam je nekad netko uputio ružan komentar, ružnu riječ, smijao vam se, dijelio vaše slike i ponižavao vas, pričao javno o vama na najružniji mogući način pokušavajući sebe prikazati kao osobu morala, znate o čemu pričam. No, samo se sjetite da u toj cijeloj priči niste vi oni koji su nešto učinili pogrešno, niste vi oni oko kojih “nešto ne valja”, niste vi ti koji se trebate osjećati loše. Svi već znamo tko se treba osjećati loše.

Gradite sebe, gradite svoj karakter i ono što jeste i što trebate biti, radite na sebi, čitajte, učite, proučavajte, poštujte druge.

Jesu li vas ikada hejtali “uživo” ili na društvenim mrežama? Što vi mislite o tome kad vidite da jedna blogerica ponižava drugu?

Pišite mi u komentare svoja iskustva i svoja mišljenja i čitamo se brzo.


Comments

2 komentara na “Bez dlake na jeziku: Tko sam ja da ti sudim?!”

  1. Hah, i jedno i drugo sam prosla kad sam bila u srednjoj.
    Hejterica mi je davala dosta paznje haha
    Jako se bavila mnome i pokusavala mi zagorcati zivot i sl. Tu i tamo sam odhejtala nazad.. ona je vise sizila sto joj nisam odgovarala i nisam bila poput nje. A ja cvatem jer vidim da je to iritira a necu se spustiti na njenu razinu.
    I nisam.
    Tak mi je bilo svejedno sto ce izaci iz usta osobe koja je meni NEBITNA, cije misljenje mi ne znaci nista niti zivim od njenog misljenja.
    I et. Proslo i to 😃
    E sad.. hejtanje je jedna stvar a izrazavanje misljenja nesto drugo.
    Ne moze se svima sve sviđati, ali neki negativni komentar/iskustvo ne znaci odmah i hejt. Tj ovisi kako tko gleda na njega. I kako se tko nosi s time.
    (Ociti, javni, anonimni hejt ne ubrajam u to).
    To je moje mišljenje i tu se zaustavljam.

  2. Jel to tvoje misljenje ili neko hejt? 😀
    Zezam se, naravno i zapravo se i slazem s tobom djelomicno. Nije svaki negativni komentar hejt, ali i dalje smatram da je tanka granica. Negativni komentar moze biti samo negativni komentar, posebno ako je bez ikakvog konteksta ili neke pozadinske price. Ljudi imaju potrebe ostavljati negativne komentare i to je to. Medutim, kad je negativni komentar bez povoda ili iz nekakvog prikrivenog razloga i namjerno je negativan, onda je on, za mene, hejt.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)